Listajući prije par dana objave na blogu shvatila sam da sam prvu objavu napisala na današnji dan davne 2010. godine. I sama sam se prilično iznenadila 🙂 Razmišljajući o tome što se promijenilo, a što je ostalo isto, shvatila sam da smo u deset godina Loomen i CARNET tim koji stoji iza njega (čitaj: Mirela, Ivica i Marin) mogli i trebali iskoristiti puno više. Da nije bilo edukacija nastavnika u virtualnim Loomen učionicama i online nastave mislim da bi ova platforma još uvijek bila nepoznanica za većinu nastavnika i učenika.
Današnji post ipak se neće baviti time što se (nije) promijenilo u zadnjih deset godina. Bit će to kratak osvrt na natjecanje iz informatike u kategoriji Osnove informatike održano 2016. godine.
Po čemu je 2016. godina posebna?
Kao odgovorna osoba za kategoriju osnove informatike, na prijedlog tajnika Povjerenstva za natjecanje, odlučila sam da je vrijeme da se i ova kategorija održi na računalima, umjesto u papirnatom obliku. Godinama sam razmišljala o tome. Osnove informatike su popularna kategorija u kojoj su se pronašli i učenici koji vole informatiku, ali nisu toliko vični programiranju da bi se natjecali u kategorijama Primjena algoritama ili Razvoj softvera. Pitanja u ovoj kategoriji vezana su u potpunosti uz gradivo koje se obrađuje u školama. Test je sastavljen od dvadesetak pitanja različitih vrsta i do 2016. (a i par godine poslije) rješavao se na papiru.
Kao višegodišnji Loomen korisnik znala sam da se pitanja za ovu kategoriju savršeno mogu uklopiti u Loomen. Prednosti održavanja natjecanja na Loomen platformi bile su:
- Trenutna povratna informacija učeniku (broj bodova, točni odgovori, rang lista…), što je utjecalo i na činjenicu da su se natjecatelji mogli žaliti na određeno pitanje odmah nakon završetka natjecanja pa je i povjerenstvo moglo brže reagirati. Mnogi su natjecatelji (kod “papirnatog natjecanja”) odustajali od žalbi jer su bili preumorni čekati rezultate, rješenja i objašnjenja. Posebno je to bilo izraženo na županijskim razinama kod natjecatelja koji organizirano dolaze na natjecanja izvan mjesta održavanja natjecanja.
- Ušteda vremena članovima školskih i županijskih povjerenstava (nije bilo potrebe za ispravljanjem testova) i skraćivanje roka za žalbe.
- Izbjegavanje subjektivnosti i pogrešaka prilikom ispravljanja testova.
- Nepotrebne su reevaluacije testova sa školskih i županijskih razina koje su uvijek donosile promjene u bodovima i na rang listama. Izbjegavanje reevaluacije testova omogućilo je skraćivanje roka za određivanje natjecatelja koji se pozivaju na višu razinu natjecanja.
- Na kraju, ali ne najmanje važno, tu je i ušteda papira i vremena za ispis testova.
Naravno da je, uz navedene prednosti, bilo i puno nepoznanica i pitanja. Primjerice:
- Kako će se učenici i mentori snaći u nepoznatom okruženju?
- Hoće li Loomen server “izdržati” toliko puno korisnika istovremeno?
- Što ako u nekoj školi “pukne” veza ili nestane struje?
U tom mi se trenutku činilo da su navedene prednosti ogromne, a da pitanja i nedoumice nisu nerješivi. Iskreno, bila sam sigurna da će Agencija za odgoj i obrazovanje kao organizator školskih natjecanja nakon ovog natjecanja uočiti navedene prednosti i iskoristiti ih i za većinu ostalih predmeta.
Odluka je donesena i krenuli smo u rješavanje nepoznanica
Prvu smo nepoznanicu riješili (tako smo mislili) pisanjem detaljnih uputa i određivanjem različitih rokova (rok za prijavu natjecanja, za upis u kolegij, pristup probnom testu i na kraju za pristup samo testu). Kako bi natjecateljima, ali i podršci u CARNET-u, dali dovoljno vremena omogućili smo upis u kolegij deset dana prije održavanja natjecanja. Osim upoznavanja natjecatelja sa sučeljem, ovo je trebalo rasteretiti Loomen server dodatnih “klikova” na sam dan natjecanja.
Dodatno, tjedan dana prije školske razine natjecanja otvoren je probni test i natjecatelji su pozvani da se 13. siječnja između 12:00 i 14:00 sati prijave u učionicu i pristupe testu. Cilj probnog testa bilo je testiranje sustava i upoznavanje natjecatelja sa sučeljem. Testu je pristupilo oko 2000 natjecatelja i mnogi od njih imali su problema tijekom pokušaja rješavanja. Svi smo iz tog pokušaja dobili povratne informacije koje smo trebali. CARNET tim je pojačao server (koliko god je bio u mogućnosti), provjerio sve probleme koji su se pojavili i pokušao uočiti i otkloniti njihove uzroke, mi smo osmislili dodatne upute, a natjecatelji su se upoznali s načinom rješavanja i predaje testa, ali i s mogućim problemima.
Svjesniji problema koji mogu nastupiti, dopunili smo upute školskim povjerenstvima te smo im dostavili i inačice za ispis za slučaj da se problemi s Loomenom ponove. Bila sam sigurna da smo sve pripremili. A plan bio je spreman, B plan također i tako smo krenuli…
19. siječnja u 13:00 sati 2 420 natjecatelja pokušalo je pristupiti testu. Već nakon 15-ak minuta sandučić elektroničke pošte mi je bio zatrpan pitanjima, a mobitel nije prestajao zvoniti… Sustav je zapinjao, a svi su bili nestrpljivi. Sve se lagano raspadalo. Natjecatelji su u panici klikali gumb “Sljedeće pitanje”, a svaki je klik predstavljao dodatni problem za Loomen. Kako smo očekivali takve probleme imali smo spreman plan B – ispis papirnatog testa i povratak na staro. Plan B poslan je školskim povjerenstvima dan prije održavanja školske razine kroz sustav natjecanja, a test za ispis postao je dostupan kad je krenulo natjecanje. Ono što nismo očekivali (a trebali smo) bilo je sljedeće:
- Neka školska povjerenstva nisu bila prijavljena u sustav za natjecanje i nisu dobili uputu za plan B.
- Dodatno, zbog toga nisu mogli pristupiti niti papirnatim testovima
- Mnogi natjecatelji nisu se prijavili u Loomen prije samog natjecanja i nisu razlikovali lozinku za upis u kolegij od lozinke za pristup testu (što sam shvatila tek nakon nekoliko poziva u kojima su povjerenstva tvrdila da su lozinke testa netočne). To je doprinijelo nervozi učenika i povjerenstava, ali i dodatno opteretilo Loomen.
I tako se moj san o idealno održanoj razini natjecanja raspao na komadiće… Umjesto uštede vremena mnogi su natjecatelji morali produžiti vrijeme rješavanja, a školska povjerenstva ispravljala su testove puno duže nego što bi to radili u “normalnim okolnostima”. Na mailove sam odgovarala do ranih jutarnjih sati, objašnjavajući povjerenstvima i mentorima kako da postupe. Kad je sve završilo bila sam u rasulu, spremna na javni linč i odustajanje od Loomena na sljedećim razinama.
I što se onda dogodilo?
Većina nastavnika i mentora uočila je sve prednosti ovakve organizacije natjecanja i prepoznala silan trud koji smo uložili. S terena su stizale poruke podrške i prijedlozi za poboljšanja. Taj osjećaj olakšanja i zahvalnosti neću nikada zaboraviti!
I naravno da nisam odustala. Uz sve dobronamjerne savjete kolega iz Državnog povjerenstva koji su se vodili razumom, nisam mogla samo tako zaboraviti sve što smo napravili. Svi su njihovi argumenti bili na strani vraćanja natjecanja na papir i svi su bili jaki, posebno jer je slijedila izlučna razina za Državno natjecanje. Međutim, rečenica kolegice Sanje (i slične rečenice koje su stizale iz svih krajeva) iz Vukovarske Gimnazije koja mi je rekla: “Pa nismo valja sad sve ovo prošli da bi ti odustala?!?” je bila jača. Odluka je pala. Loomen ide dalje 😀
Mi (povjerenstvo) smo se bolje organizirali, natjecatelji su bili upoznati sa sučeljem i mogućim problemima, Loomen tim je svake sekunde bio s nama. Rezultat je ovaj puta bio očekivan: županijska, a zatim i državna razina prošle su bez ikakvih problema.
Znam da sam svojim odlukama mnogim mentorima, natjecateljima i organizatorima uzrokovala male noćne more, ali jedno sam sigurna. Opet bih to tako napravila. Nekad jednostavno moraš pobiti led!
Mislim… nije baš da sam ga probila. Natjecanje je na kraju ocjenjeno kao “korak unatrag”, ja sam preuzela odgovornost i povukla se iz rada Državnog povjerenstva, a provedba ove kategorije je vraćena na papir. Ali svejedno se osjećam dobro zbog toga :). Nisam i nikad neću biti osoba koja ide dobro utabanim putevima jer je tako lakše. I zbog toga hvala svima koji su me podržali; članovima Državnog i Županijskih povjerenstava, mentorima, prijateljima, Ivici i Mireli koji su uvijek tu kad nešto zapne. I ekipi koja je 2019. vratila natjecanje iz informatike na Loomen :).
Toliko od mene za danas i za ovu godinu.
Svima nam želim bolju i normalniju godinu. I da… povratak na staro u ovom kontekstu zvuči jako dobro 😉
Naslovna slika preuzeta je s freepik.com
